Biografija
Petar Jelinić ugledao je svijetlo dana, u praskozorje, točnije u 4h i 15 min ujutro, 15.09.1948 godine. Bogu su ga darivali bogobojazni i skromni roditelji Mirko Jelinić i Ljubica, rođena Benac-Frančić. Mjesto Prkovci u istočnoj Hrvatskoj-općina Ivankovo, postali su rodno selo našeg novorođenog. Ovoj obitelj rodilo se 11 djece.
Prva četiri razreda pučke škole završava u Šiskovci, kod Cerine, 1959.
U Cerini završava 2 razreda, peti i šesti, 1961. Tu je primio prvu svetu pričest i bio krizman-potvrđen.
U Vinkovcima je bio prihvaćen kao kandidat za sjemenište formiranja svećenika i redovnika. U Samostanu Svetoga Antuna Padovanskog gdje je i boravio kao postulant, ujendo završava svoj osmogodišnji ciklus školovanja u prvoj osnovnoj školi Bratstva i Jedinstva,Vinkovci . Godine :1963.
Po završetku osmoljetke stupa u sjemenište otaca franjevaca konventulaca hrvatske provincije Svetoga Jeronima sa sjedištem u Zagrebu na Svetome Duhu, 1964. Nakon završetka dva razreda klasične gimnazije, oblači franjevački habit i stupa u novicijat za godinu dana na otoku Cresu. Nakon uspješna studija i završetka franjevačke povijesti i duhovnosti, polaže prve privremene zavijete, 1967. Uzima redovničko ime Fra Petar.
Nakon položenih prvi h zavijeta vraća se ponovo u Zagreb i nastavlja svoje gimnazijsko klasično školovanje i pripremanje za sveučiliste. Godine 1968 bio je oslobodjen polaganja maturalnih ispita. Jer je franjevačka klasična gimnazija sa profesorskim vijećem odlučila i odobrila jednoglasno da se Petar Jelinić oslobađa maturalnih ispita radi odlična uspijeha i zalaganja kroz četiri godine klasične gimnazije, 1964-1968.
Na Katoličko bogoslovno sveučiliste u Zagrebu upisuje se 1968 godine. Od 1968 do 1970 završava ciklus filozofskih nauka, disciplina i znanosti, na istom Katoličkom bogslovskom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1971 odlazi na odsluženje vojnog roka u Podgoricu u Crnoj Gori. Za vrijeme komunističkog režima u istoj vojarni na rjeci Morači osudjen je 4 mjeseca vojnog zatvora, jer je javno zabranjivao napadanje i ismijavanje Katoličke Crkve, vjere pokojnog kardinala Stepinca i Crkve u Hrvata. Po povratku iz vojske ponovo nastavlja svoju teološku struku te slijedi teološki ciklus prema crkvenim propisima i odredbama.
Od 1971-1974 na Zagrebačkom bogoslovskom fakultetu završava teološki ciklus i sve teološke znanosti.
Prema odlukama vrhovnog Generala Reda Male braće franjevaca konventualaca iz Rima, prepoštovani otac greneral Reda Fra Vitale Bomarocco, poziva i uzima sa sobom u Rim na doškolovavanje, i daljnje misijko pripremanje, te u suglasnosti sa franjevačkom provincijskom upravom iz Zagreba; klerika jednostavnih zavjeta-hrvatske provincije franjevaca konventualaca Fra Petra Jelinića.
Na Papinskom pontifikalnom teološkom sveucilištu Reda Male Braće Konventualaca, Serafikum u Rimu, nastavlja iste studije teoloških znanosti sa specijalizacijom iz Kristologije.
Godine 1975 sa Magna cum laude brani baccalaureatsku diplomu iz teoloških znanosti na istom Pontifikalnom teološkom sveuilištu Serafikum u Rimu.
Godine 1976, 21.lipnja, zaređen za đakona misijske zambijske prefekture Slowezi, kao prvi i jedini dosada postojeći Biskupijski ili petrovački đakon. Sa đakonskim ređenjem fra Petar Jelinić, dogovorno sa poglavarstvom reda Male braće franjevaca konvetualaca bilo iz Hrvatske u Zagrebu tako i ove u Rime postaje prvi inkardinirani đakon ove nove crkvene provincije u Zambiji tada zvane Prefektura.
Koncem lipnja 1976 godine uspješno brani licencijatsku diplomu iz Kristologije sa Summa Cum Laude primajući titulu profesora teologije iz vjerskih znanosti sa specijalizacijom iz Kristologije. Zaređen je za biskupijskog svećenika missionara u Italiji 3.7.1976. Na titul biskupije Solwezi, kao njen prvi diocezanski svećenik.
Od 1976-1980 zdušno radi u misijama svoje biskupije ređenja.
Obnaša različite službe: Katedralni župnik misijske katedrale u Slowezi- Zambija.
Profesor na gimnaziji Slowezi. Animator i duhovni skrbnik za 115,000 ibjeglica iz Angole, smješteni u izbjeglicki kamp, Meheba gdje su se služile svake nedjelje mise i vodile redovne službe na portugalskom.
Rektor u malom sjemeništu pri biskupiji, kasnije otvorenom sjemeništu, sv.Maksimilijan Kolbe.
Pastoralno se brinući za 16 sela vezanih uz glavnu katedralu.
Arhivar biskupske kancelarije.Tajnik, savjetnik . 1980 godine na savjet i dozvolu svoga mjesnog ordinarija i prvog biskupa mons.Severiana Abdona Potania vraća se preko Hrvatske, Italije u Kanadu na liječenje malarije.
Uspješno brani doktorsku disertaciju 1981 na Sarajevskom sveučilištu na filozofskom fakultetu-Sakralne teme i sakralno u djelima Julia Klovića sa Summa Cum Laude,te prima titulu doktora prirodnih znanosti i umjetnosti.
Mons.Severian Abdon Potani dolazi u Kanadu 1984 godine svome svećeniku u posjetu i kanonsku vizitaciju.
Imenuje ga svojim biskupijskim vikarom za područje vlastite biskupije sa sjedištem u Kanadi. Dodjeljuje mu titulu monsignora, jer mu po službi pripada prema kanonskim odredbama. Godine 2003 polaže ispit za profesora engleskog jezika u Kalgariju, Alberta, Kanada. Za djecu predškolskog uzrasta.
Za odrastle sve do sveučilista.
Za turizam i obrtnike.
Time stiče titulu International English Teacher.
Dana 2.travnja 2006, preuzima župu sv.Antuna Padovanskoga u Bukovici i postaje župnikom iste.
Službenim dopisom Broj: 199/2006 nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski od 20.2.2006 prima Monsignora Petra Jelinić kao punopravnog člana i svećenika ove sarajevske vrhbosanske nadbiskupije. †
FlickR
Oglasi
Email Feed
Moj Feed
Syndicate
....Copyright © 2010 bukovica1939.com | Produced by webhostKey | Log in | 
Entries RSS | Comments RSS | Top ⇑ | Sidebar ⇒